5 puta smo bili blizu nuklearnog rata
U slučaju nuklearnog rata, cijeli svijet može patiti. Radioaktivni materijal će se proširiti po zemljinoj atmosferi, donoseći tamu koju neki nazivaju "nuklearnim holokaustom". Hrana u tim uvjetima ne može rasti, što ljudima iznimno otežava opstanak nakon toga. Štetne eksplozije iz nuklearnog rata također bi uništile dijelove ozonskog omotača koji bi dopustili štetnim UV zrakama da prodru u zemlju.
5. 1956 - Sueska kriza
Početkom 1956. egipatski predsjednik Gamal Nasser nacionalizirao je Sueski kanal, umjetni prolaz vode koji je povezivao Sredozemno more s Crvenim morem i pružao vitalnu pomorsku rutu za naftu. Nacionalizacija kanala zabrinula je zapadne zemlje Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, budući da su tehnički u vlasništvu plovnog puta, a bilo kakvi poremećaji u brodarstvu mogli bi biti od velike važnosti za njihova gospodarstva. Predsjednik Nasser htio je skupiti cestarine na ovoj ruti kako bi izgradio Asuansku branu, branu koja bi regulirala protok rijeke Nil, kao i električnu energiju. Izrael, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo urotili su se da će napasti Egipat i ponovno uspostaviti kontrolu nad Sueskim kanalom. Nakon što su diplomatski napori propali, izraelske su trupe napale Egipat 29. listopada 1956. godine. Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo naredile su obema strankama da se povuku, dok su dobro znale da se pripremaju za veću vojnu operaciju protiv Egipta. 31. listopada 1956. Francuska i Velika Britanija započele su vojne operacije protiv Egipta i bombardirale zemlju sve dok invazivni padobranci nisu sletjeli u Egipat. Ovaj sukob je mogao potaknuti svjetski rat koji je potaknuo nuklearni pogon jer je Egipat bio u skladu sa Sovjetskim Savezom koji je zaprijetio lansiranjem raketa protiv Francuske, Izraela i Ujedinjenog Kraljevstva zbog njihove agresije u Egiptu. Sjedinjene Države nisu željele da Ujedinjeno Kraljevstvo izazove Sovjetski Savez u sukob sa saveznicima NATO-a, kao što bi Sjedinjene Države bile prisiljene intervenirati, eskalirati svako nasilje i potencijalno dovesti do nuklearnog sukoba. Kriza je okončana prekidom vatre 6. studenoga 1956. i Suecki kanal je nastavio s normalnim radom 24. travnja 1957. godine.
4. 2017. - Sjeverna Koreja i Sjedinjene Američke Države
Ovaj sukob se i dalje brzo razvija. Snažna retorika i prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa dovele su do ohrabrenja sjevernokorejskog predsjednika Kim Jong-una, koji smatra da su nuklearno oružje jedino sredstvo odvraćanja stranih napadača. Sjeverna Koreja je iznimno izolirana zemlja, pogotovo zato što je testirala svoje prvo nuklearno oružje 2006. Kim Jong-un je pomalo nepredvidiv kao mladi vođa i zaprijetio je da će nekoliko puta pokrenuti nuklearni napad na Sjedinjene Države. Kina će odigrati vrlo važnu ulogu u takvoj situaciji, a Trumpova uprava pokušava surađivati s Kinezima kako bi raspršila napetosti. Sjedinjene Države jasno su stavile do znanja da, ako kinesko posredovanje ne uspije, onda nema opcija za stolom. Ovaj sukob ima stvarni potencijal za eskalaciju u nuklearni rat.
3. 1999. Kargilski rat
Indija i Pakistan su dvije nuklearne sile koje su se međusobno sukobljavale. Između svibnja i srpnja 1999. godine, te su zemlje bile uključene u granični sukob koji je mogao prerasti u nuklearni rat. Korijen tog sukoba bio je sporno područje Kašmira, koje služi kao granica između tih zemalja i pod kontrolom je Indije. Kašmirski militanti i pakistanska vojska stigli su na indijsko područje, zauzeli nekoliko strateških mjesta unutar tog područja. Nakon što su se vijesti proširile na ove upade, Indija je pokrenula veliki vojni odgovor, zarobivši cijeli teritorij od napadačkih snaga. Pakistan je u početku negirao uključivanje, ali pakistanski vojni dokumenti pronađeni u Kašmiru ispričali su drugu priču. Ovo je jedan od rijetkih puta u ljudskoj povijesti da su dvije nuklearne sile sudjelovale u tradicionalnom ratu i taj je sukob bio zabrinjavajući za cijeli svijet. Pakistan je bio teško okrivljen, čak i od nekih njegovih najbližih saveznika. Nijedna teritorija nije se promijenila i Indija je povratila kontrolu nad svim područjima koja je prethodno imala.
2. 1983. Slučaj sovjetske nuklearne alarma
Sovjetski sustavi upozorenja otkrili su 26. rujna 1983. godine nuklearno oružje koje su pokrenule Sjedinjene Države, a koje je trebalo uništiti SSSR. Za to vrijeme odnosi između dviju zemalja bili su iznimno napeti - neki bi čak tvrdili da su na najgorem mjestu u povijesti. U slučaju nuklearnog napada na Sovjetski Savez ili Sjedinjene Države, počeo bi osvetnički nuklearni štrajk koji bi osigurao uzajamno uništenje obiju zemalja. Kada su ti "nuklearni projektili" otkriveni na radaru, posao Stanislava Petrova bio je to prijaviti lancem zapovijedanja kako bi započeo sovjetski odgovor nuklearnim oružjem. Petrov je vidio ta upozorenja i odbacio ih kao lažni alarm, što je kasnije potvrđeno nedostatkom nuklearnog uništenja. Utvrđeno je da je uzrok tih lažnih očitavanja radara rijetka kombinacija sunčeve svjetlosti koja se odbija od visokog oblaka. U slučaju da je Petrov prijavio taj incident svojim nadređenima, svijet bi upao u začarani nuklearni rat, izazvan lažnim podacima.
1. Kubanska krizna misao
Kubanska krizna raketna kriza, ili listopadska kriza, bila je 13-dnevna odmakla između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država, koja se održala od 16. do 28. listopada 1962. godine. Razlog tome je činjenica da su sovjetski nuklearni projektili bili na Kubi. Razlog zbog kojeg su rakete postavljene na Kubu je da su Sjedinjene Države pokrenule neuspjelu invaziju 1961. godine (Zaljev svinja), a kubanska vlada (koja je već bila u savezu s Rusijom) osjetila je potrebu za zaštitom ili zastrašivanjem od buduće agresije. Sovjetske rakete otkrio je američki avion špijun koji je fotografirao otočnu naciju. Na samo 90 milja od kopnenog dijela SAD-a, ti su projektili činili neugodne američke građane i političare. Nakon toga, brodovi SAD-a uspostavili su vojnu blokadu kako bi spriječili sićušni otok da kupi više sovjetskih raketa. John F. Kennedy i Nikita Hruščov bili su dotični šefovi država u ovom trenutku i njihovi napeti pregovori doveli su do određenih uvjeta za svaku uključenu naciju. Na primjer, Sjedinjene Države su javno objavile da nikada neće napasti Kubu, osim ako je kubanska agresija izazvala agresiju, a Sovjetski Savez nije trebao demontirati bilo koje ofenzivno oružje stacionirano na Kubi. Ti su pregovori doveli do spoznaje da su komunikacije između Washingtona i Moskve od najveće važnosti kako bi se izbjeglo da se ovo ponovno dogodi. Stoga je uspostavljena telefonska linija između Moskve i Washingtona, koja je dovela do povećane komunikacije, a neki bi tvrdili da je kubanska kriza dovela do ublažavanja politike na obje strane Hladnog rata. Ovo odstupanje smatra se najbliže što je svijet ikada došao do nuklearnog rata.
