Ekonomije koje najviše ovise o izvozu u arapski svijet

Ekonomija arapskog svijeta

Arapski svijet obuhvaća područje koje se proteže od Atlantskog oceana do Arapskog mora i od Sredozemnog mora do Indijskog oceana. Regija ima dugu povijest trgovine koja datira iz Puta svile i prošlosti trgovine začinima. Danas mnoge zemlje imaju bogate rezerve nafte, a druge uzgajaju stoku ili grade strojeve. Ovaj članak razmatra koja su gospodarstva diljem svijeta najviše ovisna o izvozu u arapski svijet.

Ovisno o izvozu u arapski svijet

Većina zemalja čija se gospodarstva oslanjaju na izvoz u arapski svijet zapravo su dio te regije. Međutim, neke su arapske zemlje mnogo više ovisne od drugih. Sirija izvozi 96, 9% svoje ukupne robe u druge arapske zemlje. Poljoprivreda i nafta su dvije najveće industrijske grane koje ovdje snažno utječu na izvoz. Glavnina izvoza čine sirova nafta, sirovi pamuk, voće i žitarice. Oko jedne trećine izvoza ide u Irak. Ove dvije zemlje imaju dugotrajne veze i sukobe. Od kraja 70-ih, dvije zemlje su željele ujediniti svoje granice.

Džibuti se također oslanja na trgovinu s arapskim svijetom i izvozi 93, 2% svoje ukupne robe. Izvoz se uglavnom sastoji od kave i drvenog ugljena. Glavni izvozni partneri drvenog ugljena su Kuvajt, Katar i Libanon.

Somalija je sljedeća na popisu, au jednom trenutku bila je glavni trgovinski partner za Džibuti. Oko 86, 1% izvoza iz ove zemlje ostaje u arapskom svijetu. Somalija je najveći proizvođač ovaca, koza i goveda, a velika većina tih životinja odlazi u Oman. Od 1970-ih, Somalija i Oman su imali pozitivan odnos. Imaju bilateralne sporazume o trgovini, medijima i ulaganjima te rade na povećanju uvoza i izvoza između te dvije zemlje.

Nešto više od polovine (53, 9%) izvoza iz Sudana ostaje u arapskom svijetu. Glavni izvoz odavde je sirova nafta, ali to ide u zemlje u Aziji. Proizvodi poput sjemenki ulja idu u Libanon i Jordan, sirovi pamuk i rafinirani bakar u Egipat, te ovčje i kozje meso u Jordan, Katar i Bahrein. To je zanimljiv sastav izvoza jer pokazuje da Sudan nema samo jednog glavnog partnera u regiji.

Nakon Sudana, a posljednja zemlja na popisu s više od polovice, 52, 4%, njezinog izvoza u arapski svijet je Libanon. Ova nacija ima prilično različit popis izvoza i čini se da se ne oslanja samo na jedan proizvod. Nakit iz Sudana prvenstveno je namijenjen Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Jordanu, Kuvajtu i Saudijskoj Arabiji, sudansko prerađeno voće i orašasti plodovi otpremaju se u velikim količinama u Irak, Saudijsku Arabiju, Katar i Kuvajt, a električni agregati iz zemlje najčešće se završavaju u Saudijskoj Arabiji, Iraku, Kataru ili Siriji. Saudijska Arabija je relativno važan igrač za libanonski izvoz, ali njihovi vanjski odnosi nisu uvijek bili kooperativni. Libanon se oslanja na inozemnu pomoć Saudijske Arabije, ali su nedavno dvije nacije imale nesuglasice oko aktivnosti Hezbollaha, što je rezultiralo smanjenjem potpore.

Preostale zemlje na popisu šalju manje od polovice svog izvoza u arapski svijet. Ta mjesta uključuju: Jordan (48, 7%), Egipat (35, 3%), Sjevernu Koreju (32, 9%), Alžir (30, 4%) i Tursku (21, 9%).

Nestabilnost u arapskom svijetu

Arapski narodi su mučeni unutarnjim sukobima stotinama godina. Gospodarstva tih zemalja smatraju se razvijajućim, a iako su rasli posljednjih godina, taj rast nije zajamčen. Svaka zemlja koja se oslanja isključivo na izvoz u ovu regiju riskira da izgubi tu trgovinu zbog budućih previranja.