Koje su najveće industrije u Libiji?

Libija se nalazi u regiji Magreb u Sjevernoj Africi. To je šesnaesta najveća država u svijetu i četvrta afrička država koja zauzima površinu od oko 700.000 četvornih kilometara. Zemlja ima preko 7.200.000 ljudi s više od milijun Libijaca koji žive u Tripoliju, najvećem i glavnom gradu. Gospodarstvo Libije ovisi o prihodima od naftne industrije, što doprinosi preko 95% prihoda Libije od izvoza. Ostale važne industrije, uključujući rudarstvo, poljoprivredu i turizam.

Povijest libijskog gospodarstva

Libija je postala samostalno kraljevstvo pod kraljem Idrisom 1951. godine. Kralj Idris I bio je svrgnut vojnim pučem bez krvavosti 1969. godine. Nakon građanskog rata dvije su vlasti preuzele zemlju; Opći nacionalni kongres i Vijeće zamjenika. Dvije vlade složile su se formirati privremenu vladu 2015. nakon mirovnog razgovora pod vodstvom UN-a. Dijelovi zemlje još uvijek nisu pod kontrolom vlade. Ti dijelovi kontroliraju brojne plemenske, pobunjeničke i islamističke milicije koje vladaju nekim regijama. Razgovori između različitih vlada i dalje traju kako bi se okončalo osam godina dugog neslaganja i uspostavila ujedinjena zemlja. Libija je doživjela rast BDP-a od 10, 6% u 2010. godini. Rast je narušen građanskim ratom koji je rezultirao smanjenjem libijske ekonomije za 62% u sljedećoj godini. Gospodarstvo Libije poboljšalo se u 2012., ali je ponovno palo nakon drugog građanskog rata koji je započeo 2014. godine.

Najveće industrije u Libiji

Nafta

Sektor nafte ima preko 60% BDP-a zemlje i oko 75% prihoda libijske vlade. Libija izvozi više od 85% svoje nafte u Europu. 11% ukupne količine nafte koju su članice Europske unije uvezle 2010. godine bile su iz Libije, što ih je učinilo trećim najvećim izvoznikom nafte odmah iza Rusije i Europe. Libija ima devet najvećih svjetskih rezervi nafte. Preko 80% njihovih rezervi nalazi se u bazenu Sirte. Nacionalna naftna korporacija (NOK) zajedno s brojnim podružnicama dominira naftnom industrijom u zemlji i odgovorni su za 50% proizvodnje nafte u Libiji. NOC je tvrtka u državnom vlasništvu, a neke od njezinih najvećih podružnica uključuju Sirte, Zueitinu i Waha Oil Companies.

Libija ima pet lokalnih rafinerija, a rafinerija Ras Lanuf najveća je s kapacitetom od preko 220.000 barela dnevno. Libijska nafta je klasificirana kao slatka nafta zbog niske razine sumpora. Libija svoju naftu prodaje raznim tvrtkama, uključujući CEPSA, Tupras, Repsol YPF, Agip, te u malim količinama različitim južnoafričkim i azijskim tvrtkama.

Ekonomske sankcije i pad cijena nafte tijekom ranih 1980-ih utjecali su na razne libijske gospodarske aktivnosti. Libijski BDP rastao je prosječno 2, 6% godišnje tijekom 1990-ih. Rast iz 2001. godine posljedica je povećanih stranih ulaganja nakon što je UN obustavio sve ekonomske sankcije protiv Libije 1999. Visoki prihodi od nafte povećali su realni BDP Libije na 3, 5% u 2005. Unatoč sankcijama UN-a, strana ulaganja u libijsku naftu Industrija je još uvijek bila pod utjecajem Sankcijskog zakona Sjedinjenih Država o Libiji i Iranu. Sjedinjene Države uklonile su Libiju s popisa zemalja za koje se sumnja da financiraju terorizam u 2006. godini.

Rudarstvo

Libijska rudarska industrija ne pridonosi značajno gospodarstvu zemlje, a neki od minerala nalaze se u područjima s ograničenom pristupačnošću. Veliki depoziti gipsa u Libiji proizvode preko 150.000 tona godišnje. Željezna ruda otkrivena je u Wadi ash-Shatiju oko 560 milja od Sredozemnog mora. Rezervat u Wadi ash-Shatiu ima preko 795 tona željezne rude, ali se ne kopa zbog udaljenosti otoka. U sjevernim dijelovima zemlje postoje velike solane čija je proizvodnja osamdesetih godina iznosila preko 11.000 tona godišnje. U Libiji su pronađene značajne rezerve soli kalija i magnezija, ali osim sumpora, fosfatnih stijena i magnetita, te soli nisu minirane. Više od 13.000 tona sumpora godišnje se izdvaja kao nusproizvod rafiniranja prirodnog plina i nafte.

Poljoprivreda

Iako je poljoprivreda druga po veličini industrija u gospodarstvu, Libija uvozi znatan postotak svoje hrane. Slabo tlo i klimatski uvjeti ograničavaju poljoprivrednu proizvodnju u regiji s lokalnom proizvodnjom hrane, zadovoljavajući samo 25% ukupne potražnje za hranom u Libiji. Brojni projekti prehrane u Libiji poput Kufre oaze ovise o podzemnim vodama, a Velika Manmade je glavni izvor vode za poljoprivredu. Libijski poljoprivredni sektor zapošljava samo 17% radne snage u zemlji. Libija zauzima ukupnu površinu od oko 700.000 četvornih milja, ali samo 8.494 kvadratnih kilometara zemljišta pogodno je za uzgoj. Oko 923 kvadratnih kilometara zemljišta pogodnog za poljoprivredu posvećeno je navodnjavanju, dok je 5, 985 kvadratnih kilometara ovisno o kiši. Manje od 4% Libije idealno je za ispašu, dok je samo 2% obradive površine. Značajan postotak obradivog zemljišta nalazi se u Jifari i Jebel Akhdaru. Jifarsko polje ima podzemne vodonosnike koji omogućuju navodnjavanje na tom području.

Turizam

Turistička industrija je jedan od glavnih sektora u Libiji, koji je snažno pogođen građanskim ratom. Prije rata turizam je činio manje od 1% libijskog BDP-a. Libija je 2004. godine primila 149.000 posjetitelja i 180.000 turista. Trenutno, Libija ne izdaje turističke vize, a granice s Alžirom, Sudanom, Nigrom i Čadom su zatvorene. Te granice kontroliraju Toubou i Tuaregi, a ne libijska vlada. Mnoge zemlje, uključujući Kinu, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države, među ostalim, savjetovale su svoje građane da putuju u Libiju. Libija je poznata po svojim jedinstvenim rimskim i grčkim ruševinama i pejzažu pustinje Sahara. Od pet UNESCO-ve svjetske baštine u Libiji, tri su arhaične ruševine. Grčke ruševine Cirene i rimski gradovi Leptis Magna i Sabratha su velike turističke atrakcije u Libiji.