Koje su poluperiferijske zemlje?

Polu-periferija su industrijalizirane kapitalističke zemlje smještene između jezgre i perifernih zemalja. Te zemlje imaju organizacijske značajke i perifernih i središnjih zemalja, a geografski su i između dva ključna područja ili periferije i središnjih regija. Ove regije igraju značajnu ulogu u posredovanju u društvenim, političkim i gospodarskim aktivnostima koje povezuju središnja mjesta na periferiji. One omogućuju mogućnost različitih inovativnih tehnologija i dominacije nad perifernom regijom, a promjene mogu rezultirati promicanjem poluperifernog područja u središnju regiju.

Analiza svjetskih sustava definira poluperiferijske regije kao primarne strukturne elemente u gospodarstvu svijeta. Trenutno su sva polu-periferna područja industrijalizirana i doprinose proizvodnji i izvozu raznih roba. Ove nacije karakteriziraju velike zemlje kao što su pokazali Indonezija, Meksiko, Iran, Brazil, Indija, Kina i Argentina. Iako više zemljišta znači povećani tržišni udio i veličinu, postoje i druge polu-periferne regije manje veličine poput Grčke, Poljske i Izraela.

Te zemlje pružaju različite gospodarske mogućnosti, ali je jaz između siromašnih i bogatih prilično značajan. Prethodno su analitičari svjetskih sustava koristili dvije kategorije, srž i periferne nacije, ali je to rezultiralo potrebom za još jednom podjelom između ta dva, pa je tako uspostavljena poluperiferija. Treća kategorija bila je za regije koje su se razvile na perifernoj razini, ali još nisu jezgre. Ta područja su i dalje ovisna i nerazvijena unatoč postizanju značajnih razina industrijalizacije. Te su zemlje povezane s teorijom ovisnosti koja se usredotočuje na oslanjanje osiromašenih regija na bogata područja.

Što je funkcija polu-periferne razine?

Polu-periferna razina igra značajnu ulogu kada je riječ o stabilizaciji svjetskih sustava jer olakšava interakcije i veze između država s visokim dohotkom i niskih dohodovnih zemalja uvođenjem različite razine u hijerarhiji svjetskih sustava. Te su zemlje nekada bile periferne ili temeljne zemlje i napredovale su u globalnoj ekonomiji. Ove regije su bitni elementi globalnog trgovinskog sustava jer ublažavaju pritisak koji jezgrene regije vrše na periferna područja i obrnuto. Ti se narodi mogu isključiti iz globalne politike jer su izvan političke arene nacije.

Oni se također nazivaju srednja klasa, a postoje kako bi podijelili ekonomsku moć između periferije i središnjih područja. Bez tih država promjene neće dosegnuti zemlje u razvoju. Kada je riječ o industrijalizaciji, te su zemlje polu-industrijalizirane. Stoga su oni glavni izvoznici poljoprivrednih proizvoda i minerala. Iako ih to razdvaja od perifernih područja, oni nemaju ekonomsku dominaciju ili moć koju imaju središnje regije, a imaju i neupravljano siromaštvo koje ih stavlja ispod jezgre.

U trenutnoj globalnoj hijerarhiji, mnoge zemlje prelaze prema dolje, dok se druge kreću prema gore prema utjecaju i statusu. Prethodne kolonijalne sile ne kontroliraju svjetsku domenu; oni su dovedeni na svoju osnovnu razinu. Novi lideri su neeuropske nacije, a druge polu-periferne zemlje dominiraju unutar društvenog, političkog i ekonomskog područja. Polu-periferija se također može opisati kao polu-industrijska ili poluimperijalna.

Kako se zemlja može pomaknuti s periferije na poluperiferiju?

Prema Immanuelu Wallersteinu, zemlje s vrijednim izvorima energije poput Saudijske Arabije i one koje imaju prostora za industrijsku ekspanziju i velika tržišta poput Meksika i Brazila mogu iskoristiti politiku iskorištavanja prilike. Pozivnu promociju mogu koristiti države otvorene regionalnim i stranim vladinim centrima koje uključuju brojne afričke kapitaliste poput Nigerije, Egipta i Kenije. Druga strategija je načelo samopouzdanja koje propisuje da će, s obzirom na to da će se neke regije smanjivati, neke druge rasti u stvarnosti, neke zemlje u Južnoj Americi i Africi imaju kvalitete subindustrijskih zemalja.