Koji je najveći živući organizam na svijetu?

Najveće živo biće na Zemlji nije plavi kit ili slon i zapravo se mnogo razlikuje od onoga što biste očekivali. To je zato što je najveći svjetski organizam uglavnom skriven od pogleda. Armillaria ostoyae je vrsta gljive koja živi iznad tla u šumama tvrdih i crnogoričnih šuma. To je ujedno i najveći i najrasprostranjeniji živi organizam na svijetu.

Armillaria ostoyae napada stabla i putuje kilometrima između stabala. Godine 1988. znanstvenici su prvi otkrili jedan primjerak koji se proširio 8, 8 četvornih kilometara i procjenjuje se da je star oko 2400 godina u Nacionalnoj šumi Malheur, Oregon. Podesno nazvan "Humongous Fungus", ovaj rast se smatra najvećim živim organizmom na Zemlji.

Armillaria ostoyae

Patogena gljivica, Armillaria ostoyae se obično nalazi u zapadnim i sjevernim dijelovima SAD-a, često raste u šumama četinjača i tvrdog drva u kaskadnom grbu. Znanstvenici se slažu da ako su stanice identične, genetske i mogu komunicirati zajedno, mogu se klasificirati kao jedan organizam. Armillaria Ostoyae raste u rasutom stanju i prostire se pod zemljom bez obavijesti o vidljivosti na tlu. U jesen, gljiva cvjeta kao medne gljive. Gljiva raste u šumi Oregona zbog velikog broja hranjivih tvari iz propadajuće tvari i manje konkurencije s drugim organizmima.

Značajke i opstanak

Armillaria ostoyae je parazitska po prirodi i hrani se tako što se veže uz korijenje stabala preko filamenata koji se međusobno zapletu i propuštaju probavne enzime sa stabala i na kraju ih ubijaju. Zbog dostupnosti hranjivih tvari, gljiva proizvodi spore na tlo koje su bijele točkice, proširene po zemlji vjetrom i drugim agensima kao što su vode slične spore istog obiteljskog partnera koje proizvode male žice koje dobivaju hranjive tvari kako bi rasle dok ne sazrijeva za proizvodnju druge spore i životni ciklus se nastavlja iznova i iznova.

Učinci Armillaria ostoyae

Armillaria ostoyae ima nekoliko učinaka kako na ljude tako i na okoliš jer je patogena za šumska stabla i otrovna kad god ih ljudi konzumiraju kao hranu. Utjecaj na okoliš prepoznaje sušenje drveća, istjecanje smole s njihovih stabljika, mrlje od stožastih stožaca, kao i prisutnost glava gljiva na drvenim podlogama. Poduzimaju se mjere kontrole okoliša kako bi se spriječila ta opasnost korištenjem kemikalija za uništavanje gljiva na drveću, iskorjenjivanje pogođenih stabala i sadnja otpornih vrsta drveća radi diverzifikacije ekološke ravnoteže koja sprječava parazitski zahvat, pojavu insekata i širenje.