Koliko vrsta planeta postoji na temelju masovnog režima?

U svemiru postoje milijarde predmeta s astronomima koji svake godine otkriju takve objekte. Planeti su neki od najčešćih nebeskih objekata, a također i neki od najviše proučavanih. Astronomi su došli do nekoliko različitih klasifikacija koje se koriste za kategorizaciju planeta. Jedna od takvih metoda je klasifikacija planeta na temelju njihovog masovnog režima. U ovoj klasifikaciji postoji osam različitih kategorija planeta, a to su divovski planeti, mezoplaneti, mini-Neptune, planemi, planetari, superzemlje, super-Jupiteri i podzemlja.

8. Giant Planet

Gigantski planet je masivni planet koji je prvenstveno sastavljen od materijala koji imaju niske točke ključanja koje su uglavnom plinovi ili led. Međutim, postoji nekoliko divovskih planeta koji su sastavljeni od čvrste tvari. Četiri najveća planeta u našem Sunčevom sustavu, Neptun, Uran, Saturn i Jupiter, primjeri su divovskih planeta. Postoje brojni drugi divovi planeti koji se nalaze u orbiti drugih udaljenih zvijezda, a jedan primjer je Kepler-10c. Divovske planete karakterizira postojanje guste atmosfere iu većini slučajeva prisutnost istopljene jezgre. Međutim, divovski planeti s ekstremno visokim temperaturama možda nemaju jezgru jer se toplina može otopiti i raspršiti materijale u jezgri. Divovi planeti su također poznati kao jovian planeti (nazvani po Jupiteru) ili plinskim divovima. Međutim, definicija „plinovitog diva“ pitanje je sukoba jer se sastav nekih divovskih planeta kao što su Uran i Neptun (sastavljen od metana i amonijaka) razlikuje od stvarnih „plinovitih divova“ kao što su Saturn i Jupiter (napravljeni helija i vodika). Pojam "divovski planet" uveo je James Blish, pisac znanstvene fantastike 1952. godine.

7. Mesoplanet

Mezoplaneti su planeti čije su veličine veće od onih manjih planeta, ali su još uvijek manje od većih planeta. Mezoplaneti se također mogu definirati kao planeti koji su veći od Ceresa (najveći poznati manji planet), ali manji od Merkura (najmanjeg poznatog glavnog planeta). Na temelju ove definicije, mezoplanet ima ekvatorijalni promjer u rasponu od 1.000 km do 5.000 km. Pojam mezoplanet je izveden iz grčkog izraza “mesos”, što se prevodi kao “sredina”. Pojam je uveden 1980-ih godina u esej pisac esej Isaac Asimov pod naslovom “Što je u imenu?” Objavljenom u Los Angeles Timesu. Asimov je skovao taj pojam kao klasifikaciju Plutona koji je otkriven kao planet. Asimov je tvrdio da bi takvim planetima trebala posebna klasifikacija jer su bili manji od većih planeta, ali veći od manjih planeta.

6. Mini-Neptun

Mini-Neptun je izraz koji se koristi za definiranje planeta koji ima manju masu od planeta Urana ili Neptuna. Masa planeta Mini-Neptune je do 10 puta veća od Zemlje (za usporedbu, Uran i Neptun imaju mase koje su 14, 5 odnosno 17 puta veće od Zemlje). Mini-planeti dijele nekoliko značajki s Neptunom i Uranom jer su pokriveni debelom atmosferom sastavljenom od vodika i helija, a površine su prekrivene ili amonijakom ili vodom u tekućem ili ledenom obliku. Planeta Mini-Neptune ima malu jezgru koja se sastoji od spojeva niske volatilnosti. U Sunčevom sustavu nema mini-Neptunskih planeta, ali postoji nekoliko egzoplaneta koji odgovaraju opisu. Ovi planeti obično kruže daleko od svojih roditeljskih zvijezda gdje niske temperature sprječavaju isparavanje debelih atmosfera helija i vodika.

5. Planemo

Planemo je pojam dan svim nebeskim tijelima koja imaju karakteristike planeta. Ove osobine su da bi nebesko tijelo trebalo imati dovoljno mase da ima sferni oblik koji je formiran njegovom gravitacijom, ali ne dovoljno masivan da bi imao zrnastu fuziju u zvijezdama. Planemo se također može nazvati planetarnim tijelom ili objektom planetarne mase. Svi planeti u Sunčevom sustavu odgovaraju ovom opisu i stoga su svi planeti. Drugi nebeski objekti u našem Sunčevom sustavu koji se mogu klasificirati kao planemi su patuljasti planeti kao što su Pluton, veliki mjeseci kao što su Europa, i sub-smeđi patuljci.

4. Planetar

Planetar je nebeski objekt koji ima masu koja nadmašuje masu najvećih plinovitih plinovoda, ali je manje masivna od najsvjetlijih zvijezda. Za razliku od zvijezda, mase planetara ne mogu održati nuklearnu fuziju u svojim jezgrama. Planeti su također manje blistavi od zvijezda na vidljivim valnim duljinama i izgledaju magentno ljudskom oku. Još jedna značajka u planetarima je prisutnost Litija koji je odsutan u zvijezdama. Neki planetari kruže oko velikih zvijezda, dok su drugi planetari dovoljno masivni da imaju planete oko njih, a primjeri takvih planetara su MOA-2007-BLG-192Lb, Teide 1 i 2M1207b. Planeti su dalje podijeljeni u dvije glavne kategorije koje su smeđi patuljci i sub-smeđi patuljci. Luhman 16 je planetar najbliži našem Sunčevom sustavu na udaljenosti od oko 6, 5 svjetlosnih godina.

3. Super-Zemlja

Super-zemlja je termin dan ekstrasolarnom nebeskom objektu koji je masivniji od Zemlje, ali je još uvijek znatno manje masivan od dva ledena giganta Sunčevog sustava, Neptuna i Urana. Pojam se koristi isključivo u odnosu na masu planeta, a ne na njegovu sposobnost stanovanja, površinsku temperaturu, sastav ili uvjete njegove površine. Super-zemlje dijele ista obilježja s mini-neptunama, ali su manje masivne od mini-Neptunes-a. Prva super-zemlja koja je otkrivena bila je Gliese 876d, koja kruži oko Gliesea 876. Ova super-zemlja je 7, 5 puta masivnija od Zemlje i stoga se uklapa u opis.

2. Super-Jupiter

Super-Jupiter je ekstrasolarni nebeski objekt koji je masivniji od najvećeg planeta u našem Sunčevom sustavu, Jupitera. Planeti koji su klasificirani kao super-Jupiteri imaju odgovarajuće gustoće izravno proporcionalne njihovoj površinskoj gravitaciji. Najveći super-Jupiter ima masu koja je 80 puta veća od Jupitera. Postoji oko 180 poznatih super-Jupitera u prostoru, od kojih je jedan Corot-3b koji ima masu 22 puta veću od Jupitera. Drugi primjer super-Jupitera je Kappa Andromedae b.

1. Podzemlje

Podzemlja se definiraju kao planeti koji su znatno manje masivni od Venere i Zemlje. U našem Sunčevom sustavu postoje samo dva podzemna planeta, a to su Merkur i Mars. Planete koji odgovaraju opisu karakterizira nedostatak znatne atmosfere zbog prisutnosti slabog magnetskog polja i niske sile gravitacije na takvom planetu. Astronomi tvrde da su podzemni planeti najteže otkriti zbog svojih malih veličina.