Što drugi amandman na Ustav SAD-a kaže?

Što je američki ustavni zakon o pravima?

Američki zakon o pravima je prvih 10 izmjena i dopuna izvornog Ustava SAD-a. Pisani dokumenti uspostavljeni radi zaštite individualnih sloboda u to vrijeme nisu bili novi koncept, a Zakon o pravima dobio je svoju inspiraciju iz Bill of Rights koji je u Engleskoj donesen gotovo 100 godina ranije. U ovom dokumentu se nastoji definirati prirodna ljudska prava građana zemlje, a istodobno ih se štiti od zloporaba države. James Madison je napisao izvorni nacrt, a od prosinca 1791. službeno su bili dio Ustava. Od tih prvih dodataka Ustavu, onaj koji je na suvremenoj interpretaciji bio posebno kontroverzan je 2. amandman.

Što je 2. amandman?

Drugi amandman, u vrlo širokom i doslovnom prijevodu, pravo je ljudi da drže i nose oružje. Međutim, druge riječi u tom amandmanu dovele su do neslaganja u pogledu točno onoga što su autori mislili. U rečenici se također spominje dobro organizirana milicija, skupina naoružanih pojedinaca, kao nužan alat za sigurnost država. U tome leži problem i korijen današnjih tumačenja. Kada analiziramo 2. amandman, važno je imati na umu povijest SAD-a i njegovu neovisnost.

Zašto je dodan Ustavu SAD-a?

Da bi se razmotrilo zašto je ovaj amandman uključen u Ustav, prvo je potrebno razmotriti okoliš Sjedinjenih Država u vrijeme njegove neovisnosti. Nije bilo vojske kakva danas postoji u Sjedinjenim Američkim Državama, zemlja se upravo borila u ratu, a vlada je imala namjeru krenuti na zapad. Nakon stjecanja neovisnosti, svaki bijeli muškarac u dobi od 18 do 45 godina imao je mandat da se upiše u državnu miliciju. To je način na koji je Kongres namjeravao uposliti, organizirati i disciplinirati miliciju da joj je dodijeljena moć stvaranja u Prvom članku Ustava SAD-a. Uvršten je i drugi amandman kako bi se osiguralo da savezna vlada neće prekršiti pravo ljudi da imaju oružje za formiranje milicije svoje države. Glavna svrha tih milicija bila je zaštita zajednica od napada ili napada, zadržavajući moć unutarnjih vojnih poslova u rukama civila.

Od tada se, naravno, promijenila stvarnost unutar zemlje. Vlada je shvatila da civilne milicije nisu adekvatno pripremljene niti opremljene za obavljanje poslova nacionalne sigurnosti. Organizacija milicija za obranu velikih razmjera išla je iz ruku država na saveznu vladu. Od civila se više ne očekuje da koriste svoje oružje za dužnost milicije.

Kontroverzna tumačenja

Kao što je već spomenuto, kontroverznost proizlazi iz upotrebe riječi "dobro regulirana milicija". Neka tumačenja tvrde da pravo na nošenje oružja nije samo za pojedinca, već za pojedinog člana državne milicije. S obzirom da je većinu vojne moći od tada nadzirala federalna vlada, ti pojedinci sugeriraju da su današnja Nacionalna garda i Zrakoplovna nacionalna garda zauzeli mjesto državnih milicija prošlih dana. To je zato što države moraju imati ta dva vojna ogranka.

Drugi pojedinci vjeruju da 2. amandman osigurava prava privatnih osoba na čuvanje i uporabu oružja. Oni vjeruju da to daje pojedincima pravnu zaštitu da bi imali oružje u njihovom kućanstvu ako se trebaju zaštititi od kriminalnih aktivnosti. Drugi proširuju ovo pravo na lov za hranu ili rekreaciju.

Tumačenje nečega što je napisano prije više od 200 godina nije egzaktna znanost. Istovremeno, stvarnost u kojoj je pisana nije ista stvarnost današnje zemlje. Kontroverze oko pravog značenja 2. amandmana vjerojatno neće uskoro završiti.

Što drugi amandman na Ustav SAD-a kaže?

Američki zakon o pravima	Amandman II
Drugi amandman na Ustav SAD-a	Dobro uređena milicija, koja je nužna za sigurnost slobodne države, pravo naroda na držanje i nošenje oružja, neće se kršiti.