Što je CEFTA? Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini

Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini je trgovinski sporazum koji sklapaju europske zemlje koje nisu članice EU. Područje slobodne trgovine obuhvaća sedam nacija koje zajedno pokrivaju ukupnu površinu od 97.463 kvadratnih milja. U regiji postoji šest službenih jezika, ali engleski je prepoznat kao radni jezik regije. Područje slobodne trgovine dom je više od 21, 9 milijuna ljudi, što znači da je gustoća naseljenosti od 224, 8 osobe po kvadratnoj milji. Unija ima snažno gospodarstvo, s bruto domaćim proizvodom od 400 milijardi dolara i BDP po glavi stanovnika od 14.102 dolara.

Države članice

Sadašnje članice CEFTA-e su sljedeće:

  • Srbija
  • Makedonija
  • Albanija
  • Moldavija
  • Crna Gora
  • Bosna i Hercegovina
  • Kosovo (posredno, zastupa UNIAMK)

Nekoliko bivših država članica CETA-e (Hrvatska, Slovačka, Mađarska, Bugarska, Slovenija, Češka, Rumunjska i Poljska) napustile su članstvo nakon ulaska u Europsku uniju.

Povijest

Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini potpisan je 21. prosinca 1992. godine u gradu Krakowu od strane europskih zemalja Višegradske skupine; Češkoj i Slovačkoj (tada poznatoj kao Čehoslovačka), Poljskoj i Mađarskoj. Te bivše sovjetske zemlje vidjele su uspostavu područja slobodne trgovine kao polaznu točku u njihovim nastojanjima da se integriraju u gospodarske i političke organizacije Zapadne Europe. Međutim, sporazum se nije primjenjivao tek u srpnju 1994. godine. Sporazum je prošao kroz niz izmjena i dopuna krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, kako bi bio u skladu s prevladavajućim globalnim političkim i ekonomskim uvjetima tog vremena. Do 2004. godine sva četiri izvorna člana sporazuma pristupila su Europskoj uniji i time su se odrekla svojih članstava.

Članstvo

Sastanak CEFTA-e iz 2005. godine, održan u Zagrebu, donio je nekoliko izmjena i dopuna izvornih kriterija kojima se odobrava članstvo. Prema ovom sastanku, zemlja se kvalificira kao članica ako je ili članica Svjetske trgovinske organizacije ili je pokazala predanost poštivanju propisa Organizacije. Zemlja bi trebala imati druge sporazume o slobodnoj trgovini sa zemljama članicama CEFTA-e i biti dio najmanje jednog Sporazuma o pridruživanju Europske unije. Godine 2006. sve su države članice-osnivači napustile svoje članstvo i tako je održan sastanak na kojem se raspravljalo o napretku. Ovaj sastanak rezultirao je odlukom o uključivanju drugih balkanskih zemalja u trgovinski sporazum. Uključivanje Kosova kao države članice u trgovinski sporazum donijelo je brojne kontroverze otkako je zemlja stekla neovisnost 2008. godine i čak potaknula sukob između drugih država članica. Bosna i Srbija su bile posebno odlučne da ne priznaju Kosovo, koje je tada vidjelo da je Priština nametnula trgovinske blokade protiv Srbije, a rat je izbio na graničnim prijelazima 2011. godine. Kao pravni lijek, Kosovo predstavlja UNIAMK (Privremena upravna misija Ujedinjenih naroda na Kosovu), na svim službenim sastancima država članica.