Što je operacija Ciklon?
Od 1979. do 1989. i nakon toga, CIA je naoružavala i financirala mudžahedine u Afganistanu kao potporu Demokratskoj Republici Afganistan. To financiranje započelo je prije vojne intervencije SSSR-a i nastavilo se tijekom cijelog razdoblja. Program, kroz preporuku režima Muhameda Zia-ul-Haqa u susjednom Pakistanu, podupirao je militantne islamske skupine koje su im davale milijune dolara godišnje na sve većem rasporedu. Operacija Cyclone ulazi u povijest kao jedna od najdužih i najskupljih CIA operacija ikada. U ranim godinama, financiranje se kretalo između 20 i 30 milijuna dolara godišnje i povećalo se na 630 milijuna dolara godišnje do 1987. godine.
Situacije koje vode operaciji Ciklon
Dana 27. travnja 1978. komunističko naslanjanje Nur Muhammad Taraki preuzelo je vlast i dijelilo moć između Tarakijevih ekstremističkih frakcija Khalqa i Parchama i zajedno su potpisali sporazum s SSSR-om. Ekstremni Taraki nastojao je poboljšati zemljišne zakone i poboljšati sekularno obrazovanje svim potrebnim sredstvima, uključujući ugnjetavanje i egzekuciju na način koji nikada prije nije viđen u zemlji i time zapalio pobunu mudžahedina. Sljedeće godine, Hafizullah Amin je pogrešno smijenio Tarakija i SSSR-a, smatrajući da je američki simpatizer, budući da postoje tvrdnje da SAD rade s nekim frakcijama u zemlji. Uslijedila je politička nestabilnost koja je dovela do toga da su Sovjeti napali Afganistan, ubili Amina i postavili Babraka Karmala za predsjednika. SAD su nastojale popraviti svoje odnose s Pakistanom kako bi im pomogle u borbi protiv sovjetskog utjecaja u regiji i istodobno došle na ideju da podrže mudžahedine u borbi protiv rata jer bi izravna američka intervencija dovela do toga da SSSR reagira izravnije i agresivnije. Bojeći se da će sovjetska ekspanzija u regiji ugroziti sigurnost i opskrbu naftom, CIA je financirala mudžahedine preko Pakistana. Nadalje, SAD su vodile masovni bojkot Ljetnih olimpijskih igara 1980. u Moskvi zbog afganistanske invazije.
Program i financiranje
Financiranje programa nastavljeno je nakon što je Ronald Reagan preuzeo i povećao godišnji iznos. Podrška je uključivala oružje, taktičku obuku, logističku podršku i druge programe koji su izgradili pobunjenike na gerilskom ratovanju. SAD su također isporučile Stinger protuzrakoplovne rakete koje su učinkovito neutralizirale sovjetske helikoptere i pomagale afganistanskim izbjeglicama. Britanija, Saudijska Arabija i Kina također su imale slične manje programe. CIA je pokrenula propagandu unutar pretežno muslimanskih južnih republika SSSR-a kroz knjige o sovjetskim zločinima u Uzbekistanu. Naposljetku, SSSR se povukao iz Afganistana 1989., ali usmjeravanje pomoći kroz Pakistan dovelo je do korupcije i pucanja oružja u ruke Karachi pobunjenika, što je potaknulo nasilje u tom području.
Posljedice i kritike
Više od 14.000 pripadnika SSSR-a poginulo je ili je nestalo u akciji, a više od 50.000 je ranjeno tijekom programskog razdoblja. Odmah nakon povlačenja sovjetskih trupa, SAD su smanjile sredstva za Hekmatyar, kao i podršku afganistanskim izbjeglicama. SAD i Pakistan ponovno su pali na nuklearne eksplozivne naprave koje su dovele do povlačenja svih oblika vojne potpore. SAD su također bile izložene kritikama zbog dopuštanja korupcije u Pakistanu kroz program i financiranja Hekmatyara koji je ubio svoje kolege mudžahedine, civile, prokrijumčario heroin, te se također pričalo da je prijatelj Osami Bin Ladena. Ta glasina dovela je do teorija da je čak i Bin Laden možda imao koristi od programa, premda neizravno, a također je i razlog popularnog mita da je Bin Laden američko stvorenje.
