Što je Ugovor iz Maastrichta?
Povijesna pozadina
Više od dva tisućljeća Europa je bila kontinent različitih nacionalnosti i etničkih skupina, a mnogi od tih različitih susjednih naroda žive u gotovo stalnom sukobu jedni s drugima. Dok je srednji vijek doveo do pomalo kulturnog ujedinjenja pod zastavom kršćanstva, i formirana je svijest o europskoj civilizaciji, događaji poput raspada Svetog Rimskog Carstva i, mnogo kasnije, svjetskih ratova, učinkovito uništili sve pretenzije da postoji jedinstvena Europa. Ipak, austrijski grof Coudenhove Kalergi osnovao je 1923. Paneuropski pokret i na Prvom paneuropskom kongresu u Beču 1926. okupio različite političke ličnosti.
Zemlje potpisnice
Europska zajednica proširila se šest puta od Pariškog ugovora. Ujedinjeno Kraljevstvo, Danska i Irska pridružile su se 1973., a Grčka se pridružila 1981. godine. Zatim su došli Portugal i Španjolska, a zatim su slijedile Austrija, Finska i Švedska 1995. godine. Peto proširenje 2004. uključivalo je Češku, Estoniju, Mađarsku, Latviju, Litva, Poljska, Slovačka, Slovenija, Malta i Cipar. Kada su Bugarska i Rumunjska 2007. došle do tog raspona, pridružile su se sadašnjem obliku zajednice, Europskoj uniji (EU). Izvorne zemlje potpisnice Ugovora iz Maastrichta bile su Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Španjolska, Velika Britanija, Irska, Portugal, Grčka i Danska.
Uvjeti i postignuća
Ugovor iz Maastrichta daje državljanstvo EU građanima svake države članice. Također definira zemljopisni opseg do kojeg građani EU-a mogu putovati, raditi i živjeti kako bi uključili bilo koju drugu zemlju članicu bez potrebe za bilo kakvim ograničenjima i dozvolama. Ugovor iz Maastrichta također je objedinio monetarnu i vanjsku politiku država Europske unije. Središnji bankarski sustav koji je uspostavio doveo je do stvaranja zajedničke, multinacionalne europske valute: eura. Europska unija izgrađena je oko triju stupova. Prvi stup je institucionalna struktura EU-a i svake organizacije uključene u nju. On predviđa rješavanje sporova i standard je za sve narode u područjima zaštite okoliša, poljoprivredne proizvodnje, socijalizirane medicine, obrazovanja, prijevoza i infrastrukture autocesta. Drugi stup ugovora je Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP), službeni program vanjske politike Europske unije. Odnosi se na područja kao što su trgovina, komercijalna pitanja, sigurnost i poslovanje s trećim zemljama. Treći stup Europske unije je policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima (PJCCM). On se bavi provođenjem zakona i sprečavanjem velikih zločina kao što su terorizam, droga, trgovina oružjem i ljudima, zločini protiv djece, korupcija i prijevare u poduzećima i vladama unutar EU.
Izazovi i kontroverze
Drugi svjetski rat stavio je konačan kraj europskoj dominaciji svijeta, a Europljani su shvatili mnoge svoje slabosti. Dvije nove svjetske supersile (Sjedinjene Države i Sovjetski Savez) bile su ekonomski, politički i vojno nadmoćne europskim nacijama. SAD su promovirale centraliziranu europsku organizaciju koja bi mogla organizirati isporuku sredstava Marshallovog plana (namijenjenog obnovi i obnovi ratom zahvaćene Europe). U tom cilju, 1948. godine osnovana je Organizacija za europsku ekonomsku suradnju (OEEC), koja je postala prva institucija koja je poticala zapadnoeuropsku suradnju na važnim multilateralnim područjima. Ustav Sjevernoatlantskog saveza (NATO) značio je da će se sada europske zemlje zajedno boriti protiv zajedničkog komunističkog neprijatelja, a ne među sobom.
Ekonomski značaj
Pariški ugovor iz 1951. godine uspostavio je prvu Europsku zajednicu vezanu zajedničkim političkim i gospodarskim interesima. Uključili su Francusku, Zapadnu Njemačku, Italiju, Belgiju, Luksemburg i Nizozemsku, koji su također činili Europsku zajednicu za ugljen i čelik (ECSC), te su svim tim zemljama omogućili da udruže svoje gospodarske resurse. Ministri vanjskih poslova tih zemalja sastali su se u Messini u Italiji 1995. godine i potpisali Rimske ugovore. Tamo su osnovali Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ) i Europsku zajednicu za atomsku energiju (EURATOM).
Povijesno naslijeđe
Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, Europa je iznenada imala novu veliku ekonomsku moć koja bi mogla potkopati mladu suradnju među državama članicama. Raspad Sovjetskog Saveza pridonio je stvaranju nekoliko novih istočnoeuropskih država. Svi su osjetili potrebu da stvore Europsku političku uniju na temelju zajedničkih povijesnih tradicija i sadašnjih ekonomskih okolnosti. Rezultat je bila Europska unija: supranacionalna zajednica vezana zajedničkim političkim, ekonomskim i društvenim interesima. EU je nastala potpisivanjem Ugovora iz Maastrichta 7. veljače 1992. u vladinim zgradama u Limburgu u Maastrichtu, Nizozemska.
