Što je Varšavski pakt? Tko ga je potpisao?

Varšavski pakt nastao je nakon što je socijalistička republika Čehoslovačka sve više strahovala od jačanja naoružanja Zapadne Njemačke od svojih zapadnih saveznika i željela stvoriti pakt s drugim komunističkim europskim državama. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, zemlje koje su trebale biti dovedene pod zastavu Sjevernoatlantskog saveza (NATO) nisu potvrdile svoj pristanak da podrže Čehoslovačku, Sovjetski Savez i druge socijalističke republike. Kao rezultat toga, 1955., 14. svibnja, nastao je Varšavski pakt. Ovaj sporazum potpisali su osam zemalja Bugarske, Čehoslovačke, Istočne Njemačke, Mađarske, Poljske, Rumunjske, Sovjetskog Saveza i Albanije, a pakt je bio poznat kao "Sporazum o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoći".

Ciljevi

Temeljni ciljevi formiranja ovog povijesnog pakta bili su dati Sovjetskom Savezu pravo da zadrži svoje postrojbe stacionirane u savezničkim "satelitskim" zemljama. Također je istaknula svoju ulogu na neuplitanje u međusobna unutarnja pitanja, te da bi se trebala organizirati za donošenje kolektivnih odluka, te da je većinu propisa iz pakta nadzirao Sovjetski Savez. Jedan od glavnih ciljeva bio je da žele zarobiti teritorije od Fuldine jazavice do rijeke Rajne kako bi ih podijelili uništivši snage NATO-a, te zauzeti grad Frankfurt kako bi izvršio pritisak na zapadne snage da predaju svoja potraživanja u Njemačkoj.

Izazovi i kontroverze

Sovjetski je Savez htio zauzeti vlastito područje Srednje i Istočne Europe, a čak se vidjelo da zemlja gleda prema vlastitim, a ne zajedničkim interesima, tijekom pakta. Povećana vojna snaga Zapadne Njemačke i njezin utjecaj na susjednu Čehoslovačku bio je veliki izazov s kojim se suočio Sovjetski Savez, i stoga je ovaj pakt nastao. Neke od susjednih zemalja poput Poljske i Mađarske također su pokazale nezadovoljstvo zbog prisutnosti ruskih vojnika u svojim zemljama. Inter-i unutar blokovi sukobi su primijećeni nakon izrade ovog pakta, i napetosti su počele prevladavati među narodima, i pitanje u vezi s odgovarajućim vodstvom također je došlo u igru, budući da je vodstvo Varšavskog pakta uglavnom bilo sastavljeno od sovjetskih Rusa. Nekoliko zemalja Varšavskog pakta zajednički je napalo kolegu Čehoslovačku 1968. nakon pokreta političkih reformi zvanog Praško proljeće. Albanija se ubrzo povukla iz Varšavskog pakta.

1991: Smrt Ugovora

Nakon raspada sovjetskih država i moći zemlje također je došlo do kraja, time se vidjelo da je i Varšavski pakt ispunio svoju sudbinu. Kraj Varšavskog pakta došao je 31. ožujka 1991. godine. Time je okončan 36-godišnji savez između sedam europskih zemalja (Albanija je već nestala više od dva desetljeća, ostavljajući 7 od prvobitnih 8) koji su imali potpisao ovaj ugovor. Vojne postrojbe Sovjetskog Saveza povučene su iz susjednih zemalja, a ovaj put je došlo do kraja jednog od najmoćnijih vojnih saveza u ljudskoj povijesti.

Povijesni značaj i naslijeđe

Varšavski pakt također ima veliko povijesno značenje, budući da su se zemlje članice obvezale pomoći jedni drugima u najnepovoljnijim vremenima. Postigla je provedbu zajedničkih vojnih vježbi, obuku trupa kolektivnih zemalja i pomogla Sovjetskom Savezu da provede širi spektar istraživanja kako bi pojačao svoju obranu i natjecao se s proizvodnjom oružja od suparničkih europskih zemalja i Sjedinjene Države. Pakt je također pomogao u održavanju kohezije u istočnom bloku u kojem dominiraju Rusi i služio je kao pouzdan instrument za promicanje politike Sovjetskog Saveza u Trećem svijetu.