Što znači zelena ekonomija?

Definicija zelene ekonomije

Ne postoji međunarodno dogovorena definicija o tome što je zeleno gospodarstvo jer su svi od Ujedinjenih naroda (UN) do Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), pokreti civilnog društva i zeleni anarhisti različito definirani pojam sredstva. Zeleni ekonomisti, međutim, definiraju zelenu ekonomiju kao onu koja podupire mirnu interakciju između ljudi i okoliša, dok istovremeno nastoji zadovoljiti potrebe oboje. Zeleni ekonomisti kažu da se sve ekonomske odluke trebaju donositi s obzirom na ekosustav, da prirodni resursi i ekologija svijeta trebaju imati ekonomsku vrijednost i podržavati međusobno povezani sustav između okoliša i ljudi. Zeleni ekonomisti vide gospodarstvo kao komponentu okoliša.

Povijest zelene ekonomije

Jedan od prvih ključnih trenutaka u ideji održivog gospodarstva prvi je put predstavljen 1972. godine u izvješću Rimskog kluba pod nazivom Granice rasta, navodeći probleme Zemlje s brzim iscrpljivanjem prirodnih resursa. Tek je 1989. godine pojam zelene ekonomije upotrijebljen u izvješću "Nacrt za zelenu ekonomiju" koje su izradili ekonomisti za okoliš za vladu Ujedinjenog Kraljevstva. Unatoč dva izvješća o praćenju iz 1991. i 1994. godine, pojam zelene ekonomije korišten je kao naknadna misao sve dok ga Program za okoliš Ujedinjenih naroda (UNEP) nedavno nije obnovio 2008. godine. Od tada je UNEP pokrenuo svoju Inicijativu za zelenu ekonomiju 2008. godine.

Konferencija UN-a o klimatskim promjenama u Kopenhagenu 2009. objavila je izjavu koja podupire zeleno gospodarstvo. U 2012. godini ideja zelenog gospodarstva bila je glavna tema konferencije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju (Rio + 20) u Riju, Brazil.

Relevantne primjene zelene ekonomije

Zeleno gospodarstvo ima šest glavnih sektora na koje se njegova ideja može primijeniti. Ti sektori su obnovljivi izvori energije, zelene zgrade, održivi promet i konačno upravljanje vodom, otpadom i zemljištem. Primjena zelene ekonomije može se vidjeti u novim sektorima obnovljivih izvora energije kao što su solarna energija, energija vjetra i geotermalna energija. Ove obnovljive energije mogu se upotrijebiti kako bi se pomoglo zelenim zgradama i održivom transportu kako bi ih učinili učinkovitijim i zelenijima. Upravljanje vodom i otpadom provodi se pročišćavanjem vode i recikliranjem. Upravljanje zemljištem u zelenom gospodarstvu može se vidjeti kroz obnovu staništa, nacionalne parkove, prirodne rezervate i napore za pošumljavanje.

Kritike zelene ekonomije

Ideja zelene ekonomije ima niz ljudi i organizacija koje kritiziraju određene aspekte. Jedna od kritičnijih ideja zelene ekonomije je glavna koncepcija da bi trebali postojati cjenovni mehanizmi za zaštitu okoliša. Kritičari, poput Akcijske skupine za eroziju, tehnologiju i koncentraciju (ETC Group) i profesora Edgarda Landera, tvrde da bi to dovelo do veće kontrole i ovlasti korporacija nad novim područjima kao što su kontrola vode ili šumarstvo. Oni također tvrde da bi to moglo dovesti do najvećeg resursa u više od 500 godina. Drugi istraživači i ekonomisti također tvrde da zelena ekonomija koju zagovaraju skupine poput UN-a neće učiniti dovoljno za rješavanje klimatskih promjena.