Umjetnički pokreti kroz povijest: Art Povera

Art Povera bio je talijanski umjetnički pokret koji je nastao krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća i postojao do ranih 1970-ih. Voditelj male skupine umjetnika bio je Germano Celant, talijanski umjetnik i kritičar, kojem su se pridružila i druga dvanaest umjetnika kojima je cilj umjetnost izazvati političke poslove dana. "Arte Povera", što znači "siromašna umjetnost" ili "loša umjetnost" na talijanskom jeziku, bio je pokret inspiriran korištenjem netradicionalnih materijala kao što su tlo, odjeća, konopac, stijena i papir za izradu skulptura i drugih umjetničkih oblika. Korištenje uobičajenih materijala umjesto ulja ili platna bila je prepoznatljiva crta koja je također bila reakcija na mainstream sliku koja je dominirala Europom pedesetih godina.

Ključne ideje i značajke

Jedna od glavnih ideja Art Povere bila je izazov suvremenog galerijskog sustava koji je u to vrijeme bio raširen u Europi. "Arte povera" omogućila je umjetnicima da se izraze bez ograničenja konvencionalnih praksi i materijala. To je postignuto korištenjem neprivlačnih svakodnevnih materijala koji su često prikazivani kako bi se stvorile skulpture i događaji s kojima su se ljudi mogli odnositi. Osim toga, korištenje jednostavnih zanatskih materijala pomoglo je u stvaranju kontrasta s rafiniranijim obrađenim materijalima. Korištenje kontrastnih materijala nalazi se među najznačajnijim radovima grupe. Germano Celant je smatrao da je modernost prijetnja osjećaju sjećanja i njezine utjecajne prošlosti, pa bi stvaranje kontrasta pomoglo u uvažavanju prošlosti.

U suprotnosti s tehnološkim modernizmom, Art Povera je odbacio ideale moderne umjetnosti kao što je američki minimalizam i umjesto toga prizvao mitove o novom i starom. Time su postignute suprotstavljene pozicije, dok su se jasno ukazale posljedice modernosti na društvo u cjelini.

Koristeći svakodnevne materijale kao što su grančice, krpe, tlo i stijene, Art Povera bila je reakcija protiv mainstream apstraktnog slikarstva koje je dominiralo umjetničkim oblicima tog razdoblja. Umjetnici su odbacili moderno slikarstvo i promatrali ga kao uski kanal izražavanja individualizma i emocija. Suvremenu su umjetnost također smatrali previše ograničenom i ograničenom tradicijom konvencionalnog slikarstva. Skupina se zalagala za umjetnost koja je više povezana s normalnim životom fizičkih stvari i materijalnog svijeta. Da bi se to postiglo, talijanski su umjetnici koristili jednostavne lokalne materijale koji su dobiveni iz uobičajenog načina života.

Poznati radovi

Vodeći umjetnici ovog pokreta su Mario Merz, Jannis Kounellis, Giovanni Anselmo, Emilio Prini, Luciano Fabro i Giovanni Anselmo.