Zemlje s najgorim vodovodnim infrastrukturama

Što je pristup vodi?

Jedan od Milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda bio je smanjiti broj ljudi bez pristupa održivoj i sigurnoj pitkoj vodi i osnovnim sanitarnim uvjetima za 50%. Pristup se definira pomoću udaljenosti i količine vode koja je dostupna. Ako je izvor vode manji od 0, 6 milja daleko i dosljedno osigurava najmanje 20 litara vode po osobi u obitelji, smatra se da kućanstvo ima pristup vodi. Sigurna pitka voda ne sadrži kemikalije i mikroorganizme koji uzrokuju bolesti, a dobiva se putem kućnog priključka, slavine u zajednici, zaštićenih izvora ili izvora, te prikupljanja kišnice.

Nedostatak pristupa vodi

Gotovo 1, 1 milijardu ljudi nema pristup pitkoj vodi u svijetu, još 663 milijuna ne može pristupiti poboljšanim izvorima vode. Ti ljudi su u velikoj većini locirani u cijeloj podsaharskoj Africi, premda ima jedan pacifički otok i jedna bliskoistočna zemlja na popisu zemalja s najgorim vodnim infrastrukturama. Papua Nova Gvineja je na vrhu popisa, samo 40% stanovništva ima pristup poboljšanom izvoru vode. Sljedećih šest zemalja su u Africi: Ekvatorska Gvineja (48%), Angola (49%), Čad (51%), Mozambik (51%), Madagaskar (52%) i DR Kongo (52%). Sljedeći je Afganistan gdje samo 55% stanovništva ima pristup poboljšanim izvorima vode. Slijede Tanzanija (56%) i Etiopija (57%).

Posljedice malog ili nikakvog pristupa vodi

Posljedice nedostatka pristupa čistoj i sigurnoj vodi, poboljšani izvori vode i poboljšane sanitarne usluge su zapanjujući. Ona utječe na obrazovanje, zdravlje, glad, siromaštvo i gospodarstvo. Čini se da djeca nose teret neodgovarajućeg pristupa vodi. Od 1, 6 milijuna ljudi koji godišnje umiru od bolesti koje se mogu spriječiti, kao što su kolera, 90% ima manje od pet godina. Još 1, 5 milijuna ljudi godišnje se dijagnosticira hepatitisom A. Ova brojka je posljedica nečiste vode. U prethodno navedenim zemljama procjenjuje se da se 80% bolesti pripisuje lošim vodnim i sanitarnim uvjetima.

Kada se djeca bore za svoje živote zbog bolesti i pothranjenosti (od parazita u vodi), ne mogu pohađati školu. Zapravo, 443 milijuna zabilježenih školskih dana gubi se svake godine kao posljedica bolesti povezanih s vodom. Ovaj problem je pojačan za djevojčice. Djevojčice su češće odgovorne za prikupljanje vode od dječaka, a kada je izvor vode daleko, nedostaje im škola kako bi osigurali da kućanstvo ima vodu.

Odrasli i djeca koja su prisiljena trošiti svoje vrijeme na prikupljanje vode ne mogu doprinijeti gospodarstvu sudjelovanjem u radnoj snazi. Ili oni ne dobivaju obrazovanje koje im omogućuje da nastave i pridonose formalnom sektoru zapošljavanja, ili ih konzumiraju misli o prikupljanju vode. Prema procjenama UN-a, samo afričke zemlje gube 40 milijardi sati godišnje u naporima za dobivanje vode za kućanstvo.

Što se čini?

Mnoge neprofitne organizacije, nevladine organizacije i vladine agencije zajedno rade na eliminiranju ovog problema diljem svijeta, uključujući i gore navedene zemlje. Svjetska zdravstvena organizacija Ujedinjenih naroda (WHO) i UNICEF (United Emergency Fund za djecu Ujedinjenih naroda) udružili su snage putem Zajedničkog programa praćenja vodoopskrbe i sanitacije koji se koristi za mjerenje napretka u odnosu na razvojne ciljeve. SZO ulaže iu istraživanja kako bi ilustrirala isplativost vlada da ulažu u pružanje ili poboljšanje uvjeta za vodu i sanitarne uvjete. Oni također rade s drugim neprofitnim organizacijama, istraživačkim ustanovama i vladama kako bi podržali napore u pristupu vodi i liječenju. UNICEF upravlja timovima za vodu, higijenu i higijenu (WASH) kako bi promicao pristup čistoj vodi, poboljšanim WC-ima i higijenskim praksama.

Nada za budućnost

Unatoč svim negativnim brojevima i posljedicama, postoji nada. Milenijski cilj je ispunjen tri godine prije roka. S rokom iz 2015. godine, populacija ljudi bez pristupa vodi i poboljšanih sanitarnih objekata smanjena je na polovicu do 2012. To znači da su vlade i organizacije posvuda koristile pokazatelje Milenijskog cilja kao alat za poboljšanje životnih uvjeta za građane. Činjenica da je cilj postignut prije roka ukazuje na to da je osiguravanje pristupa vodi važno za vlade i da je ozbiljno shvaćeno. Zemlje navedene u ovom članku predstavljaju dio procijenjenih 11% svjetske populacije koja još uvijek nema pristup vodi.