Nacionalni park St. Floris Manovo-Gounda, Srednjoafrička Republika

Srednjoafrička Republika je zemlja u središnjoj Africi koja graniči sa šest država, Kamerunom, Čadom, DR Kongom, Republikom Kongo, Južnim Sudanom i Sudanom. Zemlja je dom mnogim nacionalnim parkovima. Nacionalni park St. Floris u Manovo-Goundi ima poplavna područja, savane i divlje životinje koje se suočavaju s velikom opasnošću od lošeg upravljanja i krivolova. Park je najveći u centralnoafričkim savanama koje se protežu na dvije ekološke regije, a prostranstvo parka dom je izuzetne flore i faune, uključujući vrste poput leoparda, bizona i afričkog slona. Bioraznolikost parka dovela je do toga da se 1988. godine upisuje kao svjetska baština.

5. Opis -

Manovo-Gounda je nacionalni park i dio UNESCO-ve Svjetske baštine u Srednjoafričkoj Republici. Park se nalazi sjeverno od Republike i leži na većini istočnog dijela provincije Bamingui-Bangoran. Park se prostire na površini od 1.740.000 ha, a kasnije je najveći park savane u središnjoj i zapadnoj Africi. Park je izuzetno značajan zbog svoje bogate biološke raznolikosti flore i faune.

4. Klima i geografija -

Nacionalni park zauzima tri glavne zone: travnata poplavna područja rijeka Bahr Kameur i Bahr Aouk na sjevernom dijelu; prijelazne ravnice bilo od guste ili šumovite savane s povremenim malim granitnim inselbergima i masivom des Bongo na južnoj regiji.

Klima parka je klasificirana kao tropska, polu-vlažna Sudano-Gvineja. Količina padalina u regiji koncentrirana je u razdoblju od lipnja do studenog te iznosi prosječno između 950 i 1.700 mm godišnje.

3. Turizam i obrazovanje -

Park je posebno važna regija u kojoj se procjenjuju promjene u okolišu koje su prisutne u Sudanu i Sahelu, zbog faktora kao što su suša i prekomjerna ispaša. Iako ima veliki turistički potencijal, park prima ograničene turiste zbog sigurnosnih prijetnji.

2. Staništa i biološka raznolikost -

Park se može pohvaliti bogatom biološkom raznolikošću, koja predstavlja elemente iz istočnih i zapadnoafričkih regija. Oko 57 vrsta sisavaca identificirano je tijekom godina u parku. U parku se nalaze vrste životinja koje se sastoje od afričkog slona, ​​lava, crveno-obrubljene gazele, nilskog konja, bizona, bikova, divljeg psa, geparda, hijena, krokodila, crnog nosoroga i crvenog hartebeesta. U regiji je zabilježeno gotovo 320 vrsta ptica, uglavnom koncentriranih u poplavnim područjima na sjevernom kraju parka. Pelikani, afrički orao oraha, noj i piliće nastanjuju park.

1. Prijetnje i očuvanje okoliša -

Nacionalni park je na popisu ugroženih od 1997. godine. Procijenjeno je da je široko rasprostranjeni krivolov i ilegalna ispaša u regiji uništili 80% faune parka. Uništenje biološke raznolikosti parka zahtijevalo je od Srednje Afrike ugovaranje usluga privatne zaklade (Manova SA). Park je nakon toga dobro napredovao. Park je trenutno zaštićen od strane Ministarstva voda i šuma, lova i ribolova u zemlji. Neadekvatno osoblje i neodgovarajući objekti najveći su izazovi s kojima se suočavaju policijske jedinice protiv krivolova u parku. Prisluškivanje naoružanih lovaca značajno je smanjilo broj crnih nosoroga na nekoliko brojljivih vrsta. Lovokradice također ciljaju na druge životinje kao što su slonovi, lavovi i hijene. Ilegalna ispaša, požari, ljudski zahvat druge su prijetnje održivosti parka.

Tijekom godina pokrenuti su napori na zaštiti okoliša, iako neadekvatno osoblje i nedovoljna sredstva znatno ometaju njihovu učinkovitu provedbu. Park je dom jednoj od najvećih afričkih bioraznolikosti i i dalje je ekološka briga za vladu i međunarodne agencije.