Što je bila Republika Biafra?

Republika Biafra bila je nacija koja je pobjegla iz Republike Nigerije. Republika Biafra je prije toga proglašena suverenom nacijom 1966. godine od strane Chukwuemeka Odumegwu Ojukwu (vojni guverner istočne Nigerije). Ta je izjava dovela do nigerijskog građanskog rata. Republika Biafra postojala je između 1967. i 1970. prije nego se predala Saveznoj vojnoj vladi Nigerije.

Zemljopisni položaj Republike Biafra

Republika Biafra nastala je na području jugoistočne Nigerije, u kojoj je uglavnom nastanjena zajednica Igbo. Na istoku je graničio s Kamerunom, a na sjeveru i zapadu s Republikom Nigerijom. Veličina ove zemlje bila je oko 29.000 kvadratnih milja. Druga plemena koja su naseljavala ovu zemlju, osim Igba, su Ibibio, Efik, Annang i Ijaw.

Uzrok nigerijskog građanskog rata

Odcjepljenje Biafre bilo je glavni uzrok nigerijskog građanskog rata poznatog i kao Biafra rat. Nakon nezavisnosti Nigerije 1960. godine, među nigerijskim zajednicama došlo je do napetosti jer nove granice zemlje nisu odražavale ranije postavljene etničke granice. Sjeverni dio bio je muslimanski, sastavljen od većine zajednica hausa i Fulana. Jug je uglavnom bio kršćanin s Igboom na jugoistoku, dok je južna bila naseljena jorubskim zajednicama. Vojni udar u siječnju 1966. doveo je do ubojstva 30 političkih vođa, uključujući premijera Nigerije i sjevernog premijera. Smatralo se da je riječ o igbo-puču budući da premijer južne regije i predsjednik (oba Igbo) nisu ubijeni. U srpnju 1999. godine policajci na sjeveru organizirali su još jedan vojni pučki udar. Do rujna je na sjeveru poginulo oko 30.000 ljudi iz Igba, au istočnim gradovima došlo je do neuspjeha, što je dodatno produbilo etničke napetosti u zemlji. Južni dio bio je bogat naftom, a Nigerija je počela ovisiti o resursu. Sukob je trajao gotovo tri godine, a Sjever se borio za povratak jugoistočne i jugoistočne borbe za odcjepljenje. Za vrijeme građanskog rata umrlo je gotovo dva milijuna Nigerijaca. Mnogi građani Republike Biafre umrli su od gladi jer je sjever blokirao hranu i medicinsku opskrbu.

Predaja Republike Biafre

Napad Savezne vojske na Republiku Biafru se pogoršao krajem 1969. godine, a Biafra je bila podijeljena na pola. Tadašnji vojni vođa Biafre, Ojukwu je predao svoje vodstvo general-majoru Phillipu Efiongu. Ojukwu je potom i svoju obitelj protjerao u Obalu Bjelokosti. General-major Philip Effiong konzultirao se sa svojim strateškim odborom i odlučio se predati Republici Nigeriji. Predaja se dogodila u siječnju 1970., a Republika Biafra bila je potpuno apsorbirana. Afričke zemlje koje su priznale Biafru kao državu uključuju svoje susjede poput Gabona i Obale Slonovače, Republike Zambije i Tanzanije. Drugi strani narodi iz Europe i dijelova Afrike nisu prepoznali Biafru kao zemlju, ali su pružili potporu tijekom građanskog rata (kao što je Izrael). U Europi su Norveška, Francuska, Španjolska, Vatikan i Portugal osigurali financijsku potporu i pomoć u hrani, dok je u Africi samo Južna Afrika pružila potporu. Kršćanske i nevladine organizacije također su sudjelovale u pružanju podrške Republici Biafra. Te su skupine uključivale irske ocere Svetog Duha, američku katoličku pomoć, Caritas International i Zajedničku crkvenu pomoć.

Nedavni pokušaji otcepljenja

Potraga za odcjepljenjem Republike Biafra ponovno je ojačana. Prije 2005. godine postojale su mnoge pro-Biafra grupe koje su djelovale ili kao vlada u sjeni ili u egzilu. Tekuća borba za secesiju započela je 2005. godine, ali je vođa Pokreta za aktualizaciju suverene države Biafra (MASSOB) osuđen zbog izdaje. Tijekom 2009. godine MASSOB je ponovno pokrenuo putovnicu Biafra bez znanja savezne vlade. U 2016. Vrhovno vijeće starješina starosjedilačkog stanovništva Biafre tužilo je saveznu vladu zbog uskraćivanja prava na otcjepljenje. Mnogi ljudi su ubijeni od strane savezne vlade Nigerije, ali borba zajednice Biafra i dalje postoji.