Što je makroekonomija?
Makroekonomija gleda na "veliku sliku" cjelokupnog gospodarstva kao cjeline, koje se sastoji od agregata sastavnih komponenti, umjesto pojedinačnih poduzeća ili tržišta. Makroekonomija predviđa nacionalni dohodak analizirajući čimbenike kao što su bruto domaći proizvod (BDP), zaposlenost, deflacija i inflacija te poziciju platne bilance. Također se bavi fiskalnim i monetarnim politikama koje reguliraju razvoj, odnosno stanje gospodarstva. Makroekonomija se vrti oko ekonomskog razvoja, ključnih igrača koji olakšavaju i određuju gospodarstvo, i poslovnih ciklusa koji donose recesije, inflaciju i deflaciju, te kako se svi ovi faktori odnose na nezaposlenost i zaposlenost.
Uvod u makroekonomiju
Makroekonomija se bavi performansom, ponašanjem, strukturom i procesom odlučivanja ekonomije u cjelini. Proučava regionalne, nacionalne i globalne ekonomije. Makroekonomisti proučavaju agregirane pokazatelje kao što su BDP, nacionalni dohodak, indeksi cijena, stope nezaposlenosti i kako su različiti sektori gospodarstva međusobno povezani kako bi razumjeli funkcije gospodarstva u cjelini. Oni razvijaju modele koji objašnjavaju odnose među čimbenicima kao što su potrošnja, nezaposlenost, inflacija, nacionalni dohodak, investicije, štednja, međunarodna trgovina i financije. Studija je uglavnom usredotočena na poslovni ciklus i odrednice dugoročnog gospodarskog rasta. Ta disciplina pomaže vladama u razvoju i procjeni ekonomskih politika.
Ekonomski učinak
Rezultat je ukupni prihod ili ukupna vrijednost gotovih proizvoda i usluga, zbroj svih dodanih vrijednosti u gospodarstvu. Kao takav, nacionalni rezultat postaje puni iznos svega što proizvodi zemlja u određenom trenutku. Bruto domaći proizvod, BDP mjeri makroekonomsku proizvodnju. Kada proučavaju gospodarski rast, ekonomija proučava dugoročna povećanja proizvodnje. Čimbenici kao što su napredak tehnologije, bolje obrazovanje i rast kapitala potaknut će rast gospodarstva. Međutim, rast koji nije konzistentan u poslovnim ciklusima uzrokuje recesije.
Nezaposlenost, inflacija i deflacija
Makroekonomija se ne može razumjeti bez razumijevanja pojmova nezaposlenosti i inflacije. Nezaposlenost odražava ukupan broj nezaposlenih koji aktivno traže posao, dok je inflacija ukupni rast cijena većine roba i usluga.
Inflacija umanjuje kupovnu moć monetarne jedinice, bilo da se radi o dolaru, euru ili funti. Inflacija se događa kada ekonomija zemlje raste prebrzo, dok deflacija može rezultirati iz opadajuće ekonomije. Ekonomisti mjere promjene cijena s indeksima cijena. Koristeći monetarnu politiku, središnje banke koje upravljaju novčanom ponudom neke zemlje koriste monetarnu ili fiskalnu politiku kako bi izbjegli varijacije u razinama cijena. Makroekonomija pomaže u mjerenju učinka inflacije u gospodarstvu zemlje i životnom standardu razlikovanjem nominalnog dohotka i stvarnog dohotka, ili nekih kupljenih roba i usluga. Radna snaga uključuje i zaposlene i nezaposlene, a ima i onih koji ne rade. Treći aspekt su tri tipa nezaposlenosti, a to su zapošljavanje zbog trenja, strukturna zaposlenost i ciklična nezaposlenost.
Pri povezivanju inflacije s nezaposlenošću, makroekonomisti razmatraju sljedeću pojavu. Pretpostavimo da su svi do sutra dobili posao i on ili ona počinju zarađivati i trošiti svoj prihod. Budući da lancu opskrbe treba više vremena da bi se dobilo na tržištu, situacija se mijenja, a novac koji juri robu veći je od proizvoda dostupnih za prodaju. Slijedom toga, nezaposlenost će morati pasti, a ukupne cijene dobrog porasta. Drugim riječima, niži agregat u opskrbi uzrokuje inflaciju. S druge strane, smanjenje potražnje zbog recesije uzrokuje deflaciju u gospodarstvu.
Makroekonomske politike
Vlada koristi različite strategije i alate za usmjeravanje gospodarstva prema punoj zaposlenosti, gospodarskom rastu i stabilnosti cijena. Provedene makroekonomske politike su fiskalna i monetarna politika. U monetarnoj politici, središnje banke kontroliraju ponudu novca kroz nekoliko mehanizama kao što su kupovina obveznica radi povećanja novčane mase, snižavanje kamatnih stopa ili ograničena monetarna politika u kojoj banke prodaju obveznice i uzimaju novac iz opticaja. U fiskalnoj politici vlada koristi prihode i rashode uključujući poreze i dugove kako bi utjecala na gospodarstvo. Na primjer, kada gospodarstvo proizvodi manje od potencijalnog outputa, neiskorišteni resursi koriste se za poticanje proizvodnje, kao što je financiranje projekta koji zapošljava ljude. Istiskivanje se događa kada fiskalna politika zamijeni privatni sektor umjesto povećanja outputa gospodarstva kao što je porast kamatnih stopa i pad investicija.
Povijest makroekonomije
Makroekonomski podaci datiraju na podijeljena područja monetarne teorije šesnaestog stoljeća i teoriju poslovnog ciklusa sredinom 19. stoljeća. Rani teoretičari vjerovali su da financijski čimbenici ne utječu na stvarne faktore, kao što je stvarni učinak. U pravom smislu, rani ekonomisti usredotočili su se na jedan element kao što je monetarna / fiskalna politika ili utjecaj vremena na poljoprivredno gospodarstvo i nisu se usredotočili na uzajamno djelovanje roba i usluga, te prodavače i kupce, kao što je u slučajevi zaposlenosti i nezaposlenosti, inflacija i deflacija te ishodi i prihodi. John Keynes je kritizirao klasične teorije i uveo je ekonomiju kao cjelinu skupa umjesto pojedinaca. Objašnjavajući nezaposlenost i recesije, primijetio je da ljudi i poduzeća zarađuju u gotovini kako bi izbjegli ulaganja tijekom recesije i poništili tradicionalno uvjerenje koje uvijek jasno pokazuje da ne ostavlja aktivnu radnu snagu ili višak robe. Iz Keynesovih radova, ekonomisti su proučavali ekonomije dublje, a danas je makroekonomija široko polje koje se koncentrira na opću ravnotežu međuopće tržišta.
Relevantnost makroekonomije
Današnji poslovni svijet karakterizira globalno tržište. Gospodarstvo utječe na svakog pojedinca koji živi, bilo na njegov rad ili poslovne mogućnosti, ili na kupovinu i prodaju robe i usluga. Proučavanje makroekonomije daje nam jasnije razumijevanje naše ekonomije, onoga što ona čini, kako ona raste i što je uzrokuje zaustavljanje. U rastućoj ekonomiji, ljudi vode bolje živote, a propadajuća ekonomija je katastrofalna. Studija daje analizu pravilnog donošenja politika i propisa kako bi zemlja mogla razviti i prirodno omogućiti najbolju moguću ekonomiju.
