Kriteriji iz Kopenhagena: što čini zemlju prikladnom za pridruživanje Europskoj uniji?
Da bi zemlja bila prihvatljiva za članstvo u Europskoj uniji, zemlja mora biti europska zemlja. Klasifikacija zemlje kao europske temelji se na političkim čimbenicima, a ne isključivo na geografskom položaju. Europsko vijeće ima mandat da politički ocijeni europsku klasifikaciju svake zainteresirane države. Stoga se bilo koja od 50 suverenih država u Europi može pridružiti Europskoj uniji. Ta su stanja, po abecednom redu; Albanija, Andora, Armenija, Austrija, Azerbejdžan, Bjelorusija, Belgija, Bosna, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Gruzija, Njemačka, Grčka, Mađarska, Island, Republika Irska, Italija, Kazahstan, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Republika Makedonija, Malta, Moldavija, Monako, Crna Gora, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Rusija, San Marino, Srbija, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, Ukrajina, Velika Britanija i Vatikan.
Međutim, dok su neeuropske zemlje diskvalificirane iz prava na pridruživanje EU, postoje neki međunarodni sporazumi koji takvim zemljama omogućuju da se u određenoj mjeri integriraju s Europskom unijom. Jedan takav sporazum omogućuje neeuropskim državama da koriste euro kao službenu valutu u svojim gospodarstvima. Drugi aranžman je kroz odredbe Europske politike susjedstva koja je uspostavljena kao sredstvo za približavanje Europe svojim susjedima kroz pružanje financijske pomoći i bescarinski pristup tržištima EU zemljama koje su blizu teritorija država članica EU. Rusija je jedina članica Europske unije koja je izuzeta iz aranžmana europske politike susjedstva uglavnom zbog svog velikog teritorija. Neke ne-europske zemlje koje uživaju tu privilegiju uključuju Alžir, Tunis, Egipat, Libiju, Burundi, Bahrein, Katar, Libanon, Jordan, Bahrein i Izrael. Europske zemlje koje nisu članice EU-a u okviru sporazuma su Ukrajina, Gruzija, Azerbajdžan, Moldavija i Ukrajina i sve se okupljaju pod „Istočnim partnerstvom“ (tako nazvanom jer većina zemalja leži istočno od EU).
Politički kriteriji za pridruživanje Europskoj uniji
Sljedeći kriterij koji se koristi za procjenu prihvatljivosti zemlje koja se želi pridružiti Europskoj uniji je politički kriterij. Prilikom procjene, Europsko vijeće analizira političku scenu zemlje kroz prisutnost funkcionalne demokracije, zaštite ljudskih prava, vladavine prava i zaštite i poštivanja manjina. Zaštita ljudskih prava od velikog je značaja ako se smatra da neka zemlja postane članica EU. Definicija i sastav tih ljudskih prava su ona navedena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima od strane Ujedinjenih naroda. Zaštita ljudskih prava dovela je do toga da neke prihvatljive zemlje naprave velike sustavne promjene u svojim državnim funkcijama kako bi bile u skladu sa zahtjevima EU-a. Članci u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima iz 1953. još je jedan ugovor koji se koristi pri uspostavljanju zaštite ljudskih prava u zemlji. Vladavina prava su drugi politički kriteriji koje koristi Europsko vijeće, a navodi se da se vladino ovlaštenje može izvršavati samo u skladu s pisanim zakonima koji slijede utvrđenu proceduru u njihovom usvajanju. Svaka zemlja koja želi ostvariti članstvo u Europskoj uniji također mora imati funkcionalnu demokraciju u kojoj je svim građanima koji imaju pravo na članstvo omogućeno jednako sudjelovanje u donošenju političkih odluka na svim razinama vlasti. Takva funkcionalna demokracija mora imati slobodan tisak, slobodu osobnog mišljenja i slobodne sindikate.
Od zemalja se traži da provode slobodne i poštene demokratske izbore kroz tajno glasovanje, a političke stranke koje sudjeluju ne bi trebale biti ometane od strane vlade u izvršavanju njihovih mandata. Poštivanje manjina još je jedan kriterij koji se koristi za provjeru prihvatljivosti zemlje. Zemlje koje žele postati članice EU moraju zaštititi i poštivati svoje nacionalne manjine. Ova je odredba uspostavljena tijekom Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, ali je konvencija bila nejasna u pogledu definicije “nacionalnih manjina”, što je dovelo do toga da zemlje članice EU-a daju službene izjave o svojoj definiciji nacionalnih manjina. Politički kriteriji također se koriste pri analizi zemalja u okviru Europske politike susjedstva koje ispunjavaju uvjete za dobivanje financijske potpore EU-a. Zemlje za koje se smatra da su u suprotnosti s propisanim odredbama Europske unije o zaštiti ljudskih prava, prisutnosti funkcionalne demokracije i zaštiti nacionalnih manjina, ne dobivaju nikakvu potporu EU-a.
Ekonomski kriteriji za pridruživanje Europskoj uniji
Sljedeće mjerilo koje se koristi u procjeni zemlje koja traži članstvo u Europskoj uniji je gospodarstvo zemlje. Ekonomski kriteriji koje koristi Europska komisija u velikoj je mjeri usredotočeni na vrstu gospodarstva koje država ima, a tržišno gospodarstvo je traženo gospodarstvo od strane Komisije. Mnogi sektori gospodarstva tih zemalja analizirani su kako bi se osiguralo da su u skladu sa zahtjevima EU-a. Europski tečajni mehanizam, kao i kriteriji konvergencije eura, navode ekonomske uvjete koje bi prihvatljive zemlje trebale ispuniti. Ta dva sporazuma koriste se za olakšavanje monetarne tranzicije zemlje iz njezine službene nacionalne valute u euro. Pet je točaka od ključnog interesa za gospodarstvo jedne zemlje, a to su stabilnost tečaja njezine valute, dugoročne kamatne stope, državni proračunski deficit, inflacija HICP-a i udio državnog duga u BDP-u.
Usklađivanje zakonodavstva
Posljednji kriterij koji se koristi za analizu prihvatljivosti zemlje za stjecanje članstva u EU je usklađivanje zakonodavstva. U zakonodavnom usklađivanju od zemalja se zahtijeva da donesu zakone koji su u skladu sa zakonima koji reguliraju Europsku uniju.
