Što je bila srpanjska kriza?
Srpska kriza bila je jedan od glavnih događaja koji su potaknuli početak Prvog svjetskog rata. Ubojstvo nadvojvode Franca Ferdinanda, nasljednika austrougarskog prijestolja, dovelo je do toga da je zemlja naručila istrage o Kraljevini Srbiji koja će surađivati, neuspjeh na koji bi Austro-Ugarska napala Srbiju. Austro-Ugarska je trebala pomoć Njemačke kako bi ostvarila svoju prijetnju, ali je Rusija također bila voljna pomoći u obrani Srbije. Zbog tadašnjih globalnih pokreta moći i saveza, lanac sukoba bi na kraju uključivao Francusku i Veliku Britaniju. Oni koji su izvršili atentat htjeli su ujediniti sve južnoslavenske teritorije koji su bili izvan pravila Srbije ili Crne Gore. Nakon toga uslijedio je niz diplomatskih sastanaka i rasprava u mjesecu srpnju koji nisu donijeli plodove.
Ubojstvo
Ferdinand je 28. lipnja 1914. godine prisustvovao vojnoj vježbi u Bosni, koju je Austro-Ugarska priključila 1908. godine, ne znajući da je Danilo Ilić postavio šest naoružanih iredentista; pet Srba i jedan bosanski Musliman koji su ga ubili. Srbijanski bojnik Voja Tankosić uputio je Nedeljka Čabrinovića da detonira bombu i uzme kalijev cijanid kako bi izbjegao zarobljavanje, a sve je to učinio, ali Ferdinand je bio neozlijeđen i cijanid mu je bio samo bolestan. Tijekom uhićenja i ispitivanja Čabrinovića, Gavrilo Princip je ubio Ferdinanda i njegovu suprugu. Iako je Princip također uzeo cijanid, nije ga ubio. Prvobitna izjava Srbije bila je poricanje sudjelovanja i tvrdila je da je Austro-Ugarsku upozorila na mogući atentat, iako je u Srbiji bilo divno raspoloženje.
istraživanja
Austrougarski i njemački dužnosnici podnijeli su zahtjev da istraže srpski i ruski angažman kada se pokaže da je Tankosić uputio ubojicu. Taj je zahtjev stigao nakon što je jedan od ubojica uhićen i dao pojedinosti o umiješanosti Srba i sastanku koji su imali u Francuskoj. Srbija je odbila ispoštovati niz zahtjeva Austro-Ugarske i Njemačke koji su trebali smanjiti napetosti u vrijeme kada je Rusija formirala savez s Rumunjskom, Bugarskom, Srbijom, Grčkom i Crnom Gorom protiv Austro-Ugarske. Cijelo to vrijeme Njemačka je bila više nego spremna za rat i željela je da Austrija-Mađarska što prije napadne Srbiju kako bi iznenadili Rusiju i Francusku.
Ultimatum i srpski odgovor
Austrougarska je osmislila ultimatum koji Srbija nije mogla prihvatiti kako bi mogli ići u rat. Ultimatum od deset bodova zahtijevao je suzbijanje anti-austrougarskih osjećaja u Srbiji, uklanjanje određenog vojnog osoblja, prihvatanje austrougarskih operativaca u Srbiji i njihovo uključivanje u suđenje atentatorima, objašnjavajući zašto su vrhunski srbijanski dužnosnici neprijateljski raspoloženi prema Austriji - Mađarska i obavještavanje Austro-Ugarske o svakom koraku koji je poduzet kako bi se proveo ultimatum. Srbija je imala 48 sati za odgovor. Odgovor Srbije bio je kontroverzan jer su neki povjesničari tvrdili da je pristao na sve ultimatume, dok su drugi tvrdili da je Srbija izradila pametno pismo koje je naizgled pristalo na neke od ultimatumskih točaka, dok je realno gledano, to je bilo vrlo mirisno odbacivanje. Britanija je poduzela posredničke napore u pokušaju da zaustavi rat, dok je Njemačka predvodila propagandni mehanizam koji je diskreditirao izvješća da je sudjelovao u izradi ultimatuma.
Deklaracija rata
Austro-ugarska vlada je Srbiju proglasila ratom 28. srpnja 1914. u 11 sati. Rusija je naredila djelomičnu mobilizaciju unutar svojih četvrti koje su graničile s Austro-Ugarskom, dok su Njemačka, Francuska i britanske vojske bile u pripravnosti. Diplomatski sastanci koji su uslijedili uključivali su optužbe i prijetnje između Austrije, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Belgije, uz spominjanje ne-igrača poput Italije i Luksemburga. Tijekom sastanaka, Rusija je stavila svoju vojsku pod visoku pripravnost čekajući naređenja. 1. kolovoza 1914. Njemačka je objavila rat Rusiji, a sljedećeg dana preuzela je kontrolu nad Luksemburgom i dala Belgiji ultimatum tražeći slobodan prolaz za svoju vojsku na putu za Francusku. Belgija je odbila, a Njemačka je 3. kolovoza objavila rat Belgiji i Francuskoj. Njemačka je počinila casus belli kada je prekršila neutralnost Belgije i Luksemburga i zbog toga je Velika Britanija 4. kolovoza objavila rat Njemačkoj. Austrougarska deklaracija o ratu Rusiji 6. kolovoza 1914. bila je posljednji događaj koji je doveo do prvog svjetskog rata.,
