Zašto čujete ocean je školjka?

U jednom trenutku dok ste odrastali vjerojatno ste pokupili školjku dok ste na plaži ili samo na bilo kojem mjestu gdje ste je našli, stavite je na uho i ono što je uslijedilo je da ste čuli valove oceana ili barem tako zvučali. Neke od priča koje su djeci rekli da objasne zašto ste čuli oceane bilo je zato što je granata došla s mora. U to vrijeme to je imalo smisla i vjerojatno ste pali na tu priču. Iznenađujuće je, međutim, da postoje brojni predmeti koji proizvode isti zvuk i čine da se pitate, jesu li došli s mora? Istina, međutim, zvuk koji čujete nije ocean.

Još jedno objašnjenje koje to pokušava objasniti jest da zvuk stvara krv koja čini zvuk zvuka kako juri u krvne žile vaših ušiju. Činjenica da ovaj zvuk ne postaje glasniji nakon vježbanja (ostaje isti) odbacuje ovo objašnjenje jer se krv ubrzava nakon vježbi. Drugo objašnjenje dano je da je zvuk oceana uzrokovan zrakom koji teče kroz ljusku. Kada stavite ljusku malo dalje od uha, zvuk se povećava nego kada je ljuska čvrsto pritisnuta uz uho. Ta teorija je odbačena jer kad u zvučno izoliranoj prostoriji u kojoj je zrak još uvijek prisutan kada je školjka na vašem uhu, nećete čuti nikakav zvuk. Sva ta objašnjenja očigledno nisu istinita i zato mole pitanje što se doista događa?

Zvuk oceana koji čujete zapravo je nastao zbog buke koja je prisutna u okolini oko vas zahvaljujući fizici. Ta buka zauzvrat rezonira s šupljinom školjke. To znači da zvuk može biti načinjen ne samo od ljusaka, već i od bilo koje rezonantne šupljine (predmet u kojem su valovi prisutni u šupljem području unutar njega). Resonator šupljine može također sadržavati prazne šalice ili stvaranje oblika čaše s rukom iznad uha. Zvuk se čuje jer su pokrete oceana slični strujanju zraka. Školjka hvata buku oko vas i čini je rezonantnom unutar njega. Rezonancu omogućuju tvrde unutarnje stijenke ljuske koje su zakrivljene na kojima se buka odbija. Rezonancija, zauzvrat, proizvodi zvuk oceana. To se naziva rezonancija školjke.

Bilo koji rezonator šupljina uključujući školjke je vrlo dobar u pojačavanju okolne buke. To znači da školjka treba okolni šum kako bi proizvela zvuk (odsustvo okolnog šuma dovodi do odsutnosti zvuka oceana). To objašnjava zašto gore navedeno objašnjenje da je zvuk oceana uzrokovan zrakom ne funkcionira u zvučno izoliranoj prostoriji. Okolni šum uključuje zrak oko vas, tekuće razgovore, pa čak i zvukove naših tijela koje naš mozak obično zanemaruje, ali postaju „glasniji“ kada se eliminira vanjska buka.

Zvuk oceana također ovisi o veličini i obliku školjke. U velikoj ljusci, zraku je potrebno puno vremena da se odbije naprijed-natrag po zidovima koji vode do nižeg nagiba i obrnuto. Veličina i oblik su važni jer različiti objekti daju različite razine frekvencije. Kut i udaljenost između uha i rezonatora šupljine također su važni zajedno s količinom buke koju vaša okolina daje.